NARODNA PRIČA: Tko bi svima ugodio

Jedan čovjek, idući iz varoši kući, jahao na magarcu, a njegov sin, momčić od destak-petnajstak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek pak reče :

– To nije pravo, brate, da ti jašeš, a dijete da ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih.

Onda otac sjaše s magarca i posadi sina na nj. Malo dalje sretne ih drugi čovjek pak reče:

– To nije lijepo,momče, da ti jašeš, a otac da ti ide pješice. Tvoje su noge mlađe.

Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pak reče:

– Kaka je to budalaština? Dva matora magarca na jednoj slaboj životinji! Pravo bi bilo da čovjek uzme batinu pak da vas obojicu stjera.

Onda sjašu obojica pa pođu pješice, otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u srijedi. Sretne ih četvrti čovjek pak reče:

– Ala ste vi čudna tri druga! Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne bi li lakše bilo da jedan od vaš jaše?

Onda otac reče sinu:

– Mi smo obojica svakojako jahali na magarcu, sad valja da magarac jaše na nama.

Pak onda obale magarca na zemlji te mu jedan sveže prednje noge, a drugi stražnje, pa ga onda uzmu na kolac među se i tako ga ponesu. A kad se ljudi, koji su ih sretali i stizali stanu sad još većina smijati i čuditi, onda otac, ujedamput bacivši magarca na zemlju i počevši ga driješiti poviče: taj onaj je svak čovjek lud od ovoga magarca koji hoće svemu svijetu da ugodi. Ja ću s mojim magarcem činiti kako sam i najprije po mojoj volji činio. A ljudi neka govore što im drago.

Pa onda uzjaše na magarca, a sin pored njega pješice i tako otidu kući.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)